Čepe Imra bio je vojvođanski pesnik, novelista i romansijer koji je svojim stilom i posebnim jezičkim tonom uticao na građansku liriku 30. godina.
Rođen je 1914. godine u Malom Iđošu u tadašnjoj Austrougarskoj. Pre rata radio je razne poslove, bio je fabrički radnik, školski službenik, glumac, a potom i novinar. Tek 1936. godine napisao je svoje prve pesme, koje bivaju objavljene u mađarskim listovima širom Jugoslavije. Tek nakon rata, njegova dela objavljuju se u formi knjiga.
To što je bio samouk pesnik objašnjava neujednačen razvoj njegovih pesama. Međutim, on unosi svež ton u građansko – intelektualnu poeziju tridesetih godina, pesmama koje su okarakterisane kao nezrele i kompozicijski “pograšne”. Njegove ranije pesme izražavaju hehotičnu pritužbu ljudi “sa dna” i nevojlju običnog čoveka.
U svojim pripovetkama ide sličnim putem – dotiče se seoskog života kroz svež, narodski narativni stil, dok se u svojoj drugoj grupi pripovedaka bavi filozofskim problemima savremenog čoveka i egzistencijalnim pitanjima usled čega se odvaja od svoh autentičnog stila.
U svom romanu “Okretanje vetra” u kojem priča sudbinu siromašnih seljaka, vraća se na prvobitne teme kojih se doticao, a kombinovanjem lirskog narativa i britkim narodnim jezikom čini ovo delo interesantnim za čitanje.
Neka od njegovih poznatih dela su roman Vetar se menja, zbirka pesama U sutonu, novele Torbari i Bela tišina.
Umro je u Subotici u maju 1972. u svojoj 72. godini.