Dvorci Vojvodine – Nekada prelepe građevine, danas ruševine

Kada ste poslednji put bili u nekom dvorcu Vojvodini? Možda na nekom školskom izletu? A da li znate da se širom Vojvodine nalazi čak 70 dvoraca?! Prvo što pomislite je sigurno raskoš, lepota i romantika nekih prošlih vremena, mada nažalost brojni dvorci su ostali zapušteni, u neke se ne može ni ući, ali je svakako sam doživljaj videti ih i spolja, pa makar i ruševine, naročito ako imate neke informacije o njima

Kada ste poslednji put bili u nekom dvorcu Vojvodini? Možda na nekom školskom izletu? A da li znate da se širom Vojvodine nalazi čak 70 dvoraca?! Prvo što pomislite je sigurno raskoš, lepota i romantika nekih prošlih vremena, mada nažalost brojni dvorci su ostali zapušteni, u neke se ne može ni ući, ali je svakako sam doživljaj videti ih i spolja, pa makar i ruševine, naročito ako imate neke informacije o njima.

Letnjikovac Mavrokordato

Nekada jedan od najlepših, a danas najgore devastiranih dvoraca u Vojvodini je Letnjikovac Mavrokordato koga je izgradio ruski knez Georgije Dimitrijevič Mavrokordato. Oženjen je bio sa Katarinom Jovanović, čija je majka Olga rođena sestra Lenke Dunđerski.

Zanimljivo je da je letnjikovac imao struju, vodovod, kanalizaciju i centralno grejanje sa toplom vodom. Knez je voleo tehnologiju pa se u kupoli u centralnom delu nalazio čak i teleskop.
Nakon kneževe smrti 1939. godine, letnjikovac je oduzet porodici tokom Drugog svetskog rata. Vremenom je potpuno razrušen i danas postoje samo četiri stuba, zabat i deo temelja, potpuno je zarastao u korov, a nekada prelep park danas je neprohodna šuma.

Dvorac Bisinger

                Foto: Аутор: Ванилица – Сопствено дело, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=92889822

U mestu Vlajkovac (opština Vršac), neposredno pred ulazak u grad Vršac, na početku sela smešten je dvorac Bisinger koji je 1859. godine sagradio grof Đerđ Močonji. Grofica Georgina Močonji udajom 1888. godine imanje i dvorac donosi u miraz austrijskoj plemićkoj porodici Bisingen-Nipenburga, kod koje je bio u posedu do Drugog svetskog rata, kada su proterani sa drugim Nemcima južnog Banata i kada im je oduzet.
Dvorac je izgrađen u klasicističkom stilu sa izrazito lepom i raskošnom dekoracijom. Nekada ograđeni kompleks sadrži: birošku kuću, porodičnu grobnicu i kapelu porodice Bisingen na drugoj strani kanala Dunav–Tisa–Dunav, projektovani park (zaštićen kao spomenik prirode 1973. godine, a i danas su u njemu sačuvane neke retke i egzotične biljne vrste, veštačko jezero sa fontanom i skulpturom u sredini, potok i mostiće. Danas je park zarastao u šiblje i travu, i teško je njime hodati i naći sve što ga je nekad krasilo.

Iako ruiniran, dvorac predstavlja spomenik kulture od velikog značaja. Dvorac se urušava, iako je jedan od najlepših u Vojvodini. Krov je počeo da se urušava, a ogroman park je najvećim delom devastiran. Sva stakla su polomljena, a drvenarija pokradena u najvećem delu. Desni deo dvorca, gledano iz dvorišta, je u lošijem stanju od levog i teže je prohodan.
Potrebna je opsežna rekonstrucija, budući da je u pitanju jedan od najlepših objekata u Srbiji.
U dvorac je zvanično zabranjen ulaz.

Dvorac Baba Pusta

                 Foto: Аутор: Dekanski – Сопствено дело, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=51808621

Vojvođanski dvorac koji najviše podseća na one u Transilvaniji, Baba Pusta, dvorac je plemića Karolja Fernbaha, a nalazi se na 9 km od sela Aleksa Šantić. Zidan je 1907. godine, pod uticajem nemačke škole jugenstila.gled dvorca pre Prvog Svetskog rata

Dvorac je projektovan kao reprezentativni porodični objekat s klasičnom, gotovo kvadratnom osnovom s ulaznim portikom, kao i terasama s druge strane zdanja. Poseduje jednu kulu s uvijenim stepeništem. Park je veoma pažljivo projektovan kao engleski park, prvi u ovom delu zemlje, ali danas nije u svom izvornom stanju, iako su oštećenja manja nego na samom dvorcu. Dora Fernbah je u parku načinila veliki broj kućica za ptice i veštačkih gnezda, učinivši ga utočištem za ptice, a bila je i prva žena na svetu koja je prstenovima na nogama markirala ptice, što je danas uobičajen postupak. Nakon Drugog svetskog rata je bio sedište PIK „Aleksa Šantić, ali kada je firma propala, 90-tih godina zdanje je napušteno i danas se gotovo ni ne vidi od šiblja i bilja.

Špicerov dvorac

Dvorac porodice Špicer se nalazi u Beočinu i podignut je 1898. godine za porodicu imućnih Aškenazi jevrejskih veleposednika koja je bila jedan od tri suvlasnika Beočinske cementare.
Dvorac se nalazi uz put za Beočinski manastir, a projekat za njegovu izgradnju, u stilu eklektičke arhitekture, napravio je arhitekta Imre Štajndl, koji je bio slavni budimpeštanski graditelj na vrhuncu slave.
Unutrašnjost dvorca urađena je u duhu varijante mađarske secesije kitnjastih oblika i nastala je nešto kasnije. Najvrednijideo unutrašnjosti ove građevine predstavlja centralni hol. U isto doba kada je napravljen dvorac, oko njega je podignut i veliki park, poznat i kao „Špicer bašta“.

Ornamentalna dekoracija fasada rađena je u malterskoj plastici, ali moleraj i jarke boje čine ovu građevinu jedinstvenom. Takođe, primetne su i glave zmajeva, ptica u poletu i lavova, kao i elementi kovanog gvožđa i vitraži posebne lepote i finoće izrade.

Porodica Špicer je pred početak Drugog svetskog rata napustila Beočin, a tokom njega je dvorac korišćen kao zgrada nemačke vojne komande, da bi posle njegovog okončanja objekat bio nacionalizovan. Nakon toga je bio sedište raznih organizacija i firmi, ali je od dvehiljaditih objekat je napušten i od tada je započelo njegovo naglo propadanje.
Dvorcu je zabranjen pristup i gotovo potpuno je devastiran.

Dvorac Fric-Hristić

Foto: Аутор: Mladen Sekulić – Color Media Communications, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=109360958

Ovaj dvorac, koji su sagradile dve porodice Fric i Hristić, nalazi se u Bačkom Novom Selu. Velelepno zdanje dvorca sagrađeno u klasicističkom stilu 1900. godine kao kuća za stanovanje iz dva dela koja se nisu arhitektonski bitno razlikovali.

Nakon Drugog svetskog rata rađene su adaptacije, ali je reprezentativniji deo srušen nakon nacionalizacije, a prateći objekti još 70-tih godina. Tamno oker boje je, jednostavan, bez dekorativnih elemenata na spoljnoj fasadi i unutrašnosti.

U veoma lošem stanju je i nije otvoren za posete.

Možda će ovi, i mnogi drugi dvorci, uskoro dočekati bolja vremena, da će se naći sredstva za njihovu rekonstrukciju i biti deo turističke ponude Srbije, jer svakako to zasluž

Naslovna foto: Аутор: CrniBombarder!!! – Сопствено дело, Јавно власништво, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=14737428

Prijava na newsletter

Pročitajte još: