Ruma kroz istoriju

Zbog svog povoljnog geografskog položaja Ruma je imala viševekovni kontinuitet kulture i civilizacije i zaista bogatu i burnu istoriju, koja seže sve do praistorije...

Zbog svog povoljnog geografskog položaja Ruma je imala viševekovni kontinuitet kulture i civilizacije i zaista bogatu i burnu istoriju, koja seže sve do praistorije…

Arheološka nalazišta Gomolava kod sela Hrtkovci i Basijana kod Donjih Petrovaca u opštini Ruma svedoče o tome da su još u praistoriji na široj teritoriji Rume bili počeci organizovanog života ljudskih zajednica.
Prvi poznati stanovnici ovog kraja su bili Iliri i Kelti, a nakon toga i Rimska osvajačka vojska. Međutim, na samoj teritoriji nije bilo veće rimsko naselje, već samo više poljoprivrednih imanja, takozvanih vila rustika (lat. Villae rusticae).

Početkom VII veka Vizantijsko carstvo, kao nastavljač Rimskog carstva našlo se na udaru različitih plemena (Avari, Huni, Sloveni, Mađari) koji su upadali na prostor čitave Panonske nizije, a samim tim i područje Rume.
Sam naziv naselja Ruma se pojavljuje prvi put 1546. godine u „Sremskom defteru“, ali pravo i tačno značenje imena do danas nije odgonetnuto. Pretpostavke su da reč datira ili iz perioda kada su Turci vladali ovim krajevima, a Srem je deo Turskog carstva od 1526. godine, ili pak iz još ranijeg vremenskog perioda, a kako su mnogi narodi prolazili i bili prisutni na ovoj teritoriji ne može se sa sigurnošću potvrditi ko je prvi.

Stanovnici sela Ruma bili su uključeni u turski feudalni sistem i osnovna delatnost bila im je zemljoradnja i stočarstvo. U prvom ratu između Austrije i Turske (1683-1699) – Veliki bečki rat, Srem je bio podeljen na austrijski i turski deo, a granica je današnji severni deo rumskog atara. Tek je u drugom ratu između Austrije i Turske, u kojem je pobedila Austrija selo Ruma postala deo Hazbuške monarhije. Mirom koji je potpisan u Požarevcu 1718. godine ceo Srem je postao deo Hazbuške monarhije, i to je potrajalo narednih 200 godina.

Ovaj vremenski period je naročito značajan, jer je baron Marko Aleksandar Pejačević, dotadašnji vlasnik Mitrovačkog vlastelinstva, morao da uspostavi novo sedište, te se opredelio da novo urbano naselje sagradi na mestu atara sela Ruma. Plan budućeg naselja napravio je sam baron, te je počelo da niče mesto sa širokim i ravnim ulicama, koje su se sekle pod pravim uglom.
Baron Marko Pejačević je 1.1.1746. godine meštanima dao za to doba značajnu privilegiju „Slobodnicu“ čime su imali status slobodnih ljudi, a Ruma status slobodne varoši koje dobija i svoj grb i pečat, što je veoma značajno. To je i period u kojem se Ruma urbanistički razvija i ima veoma razvijenu trgovinu i zanatstvo.

Već naredne godine carica Marija Terezija je Novoj Rumi dala status trgovišta. Privilegija se sastojala u tome da dobijaju četiri godišnja vašara koji su se održavali na Cveti, Spasovdan, Miholjdan i na Svetog Petra i Pavla, dok su svake subote održavane pijace. Rumski vašar zadržao se i do danas.

Razdoblje posle revolucije 1848/49. godine obeleženo je brzim razvojem kapitalističkih društvenih odnosa, u čega se vrlo dobro uklopilo rumsko vlastelinstvo, te period posle revolucije ostaje zabeležen kao najznačajniji u privrednom, društvenom i kulturnom razvoju grada.

Uoči Prvog svetskog rata Ruma se ubrzano razvija i dobija izgled gradskog naselja, ali izbijanjem rata to se zaustavlja. Mnogi Rumljani su izbegavali mobilizaciju ili su napuštali austougarsku vojsku, jer nisu želeli da se bore protiv Slovena, a odmah nakon rata, na skupštini 24.11.1918. izražena je težnja za prisajedinjenjem Srema matici Srbiji.
Ruma je kao deo Kraljevine Jugoslavije dobila status grada 1933. godine. U tom periodu nastavlja se trend razvoja, pa se otvaraju banke, nove trgovine i zanatske radionice, otvaraju se bioskopi, a u nekoliko štamparija se štampaju knjige i novine.

Razvoj grada ponovo je zaustavljen sa početkom Drugog svetskog rata, a u tom momentu je Ruma bila jedno od središta nemačke nacionalne manjine u Vojvodini. U aprilu 1941. godine u gradu je ustanovljena okupatorska vlast ulaskom nemačke vojske. I pored toga mnogi Rumljani su se pridruživali partizanima, najpre na Fruškoj gori, a kasnije i širom zemlje i dali značajan doprinos antifašističkoj borbi. Grad je oslobođen 27. oktobra 1944. a broj stanonovnika je smanjen, jer su pripadnici nemačke nacionalne manjine uoči oslobođenja napustilo grad. Po završetku rata područje su naselili kolonisti iz raznih krajeva Jugoslavije.

U narednom periodu, u izmenjenim društveno-političkim i demografskim okolnostima, Ruma je nastavila svoj život. Šezdesetih i sedamdesetih godina bila je značajan industrijski jugoslovenski centar sa svim obeležjima moderne urbane sredine. Međutim, devedesetih godina XX veka, istorija se ponovila i na ovo područje došlo preko 10.000 izbeglih, prognanih i raseljenih lica sa područja zahvaćenog ratom.

I danas Ruma zadržava i održava dugu tradiciju u trgovini, te se poznati rumski vašar čak održava svakog meseca, svakog trećeg u mesecu, ali ipak zanatstvo koje je takođe bilo zaštititni znak zamire i seli se u istoriju.

Zbog svog povoljnog geografskog položaja Ruma je imala viševekovni kontinuitet kulture i civilizacije, a danas je zbog toga privredni i kulturni centar Srema.

 

Prijava na newsletter

Pročitajte još: