Osvrt na izložbu „Zamišljene granice“

Izložba zastava „Zamišljene granice“ na Subinom platou u Limanskom parku predstavlja deo programa „Tvrđava mira“, koji je jedan od tematskih okvira projekta „Novi Sad – Evropska prestonica kulture 2022”. Tim povodom, kustoski tim Mirjana Radovanović i Miloš Miletić iz organizacije Kurs, okupili su umetnice, umetnike, aktivistkinje, aktiviste i kolektive širom sveta da zajedno daju umetnički komentar i osvrnu se na pojam „tvrđava mira”. Pitali smo kustose čime su se rukovodili pri izboru koncepta izložbe, s obzirom na to da je tema u današnjim prilikama izuzetno kompleksna i aktualna?

Izložba zastava „Zamišljene granice“ na Subinom platou u Limanskom parku predstavlja deo programa „Tvrđava mira“, koji je jedan od tematskih okvira projekta „Novi Sad – Evropska prestonica kulture 2022”. Tim povodom, kustoski tim Mirjana Radovanović i Miloš Miletić iz organizacije Kurs, okupili su umetnice, umetnike, aktivistkinje, aktiviste i kolektive širom sveta da zajedno daju umetnički komentar i osvrnu se na pojam „tvrđava mira”. Pitali smo kustose čime su se rukovodili pri izboru koncepta izložbe, s obzirom na to da je tema u današnjim prilikama izuzetno kompleksna i aktualna?

“Od samog poziva da budemo deo programskog luka “Tvrđava mira”, znali smo da želimo da se osvrnemo na taj naslov. Delovalo nam je zanimljivo ali i potrebno da se u kontekstu Evropske prestonice kulture preispitaju i neki manje pozitivni aspekti Evrope i evropskog nasleđa. U konceptu ove tematske celine stoji da je EU nastala nakon Drugog svetskog rata kako se ne bi ponovile ratne strahote, ali smo danas svedoci da to znači premeštanje sukoba na teritorije van Evrope, i da je EU i te kako uključena u te sukobe. Kad na to dodamo politiku prema izbeglicama i migrantima, vidimo da je stanje mira obezbeđeno samo privilegovanoj manjini građana EU. Mislili smo da je važno da u Novom Sadu neka od ovih pitanja pokrenemo u javnom prostoru izložbe”, istakli su umetnici Mirjana i Miloš.

Od koje tri celine se sastoji izložba? Zašto baš taj izbor tema?

“Nakon što smo poslali inicijalni kratki koncept učesnicima i dobili prve predloge radova, deljenje postavke u celine nametnulo se kao logičan potez. Podelili smo je u tri celine. Prva se bavi savremenim problemima ekologije: problemom voda, preteranom eksploatacijom prirodnih resursa ali i promenom pejzaža kako bi se bolje kontrolisale granice. Najveći deo radova je u drugoj celini, koja se bavi nasleđem evropskog kolonijalizma ali i savremenim neokolonijalnim uticajem koji ima Evropa. To je za nas bila najkompleksnija celina, koja otvara najviše pitanja. Kako cela izložba ne bi imala samo kritički ton i lament nad sadašnjicom, treća celina nam se činila kao neophodan zaključak postavke, i nju čine radovi koji promišljaju o bolje sutra, to su zapravo pozivi na solidarnost i udruživanje…”

Na koji način ste birali umetnike?

“U našoj višegodišnjoj umetničkoj praksi imali smo prilike da učestvujemo u različitim programima van Evrope, što nam je donelo dosta poznanstava i iskustva, koja su nam značila u kreiranju ove izložbe. Krenuli smo od kolega i koleginica koje poznajemo i sa čijim radom smo upoznati, a za koje smo mislili da mogu da doprinesu svojim radovima da se prodube neka od pitanja koje postavljamo kroz naš koncept. Pored toga, pozvali smo umetnike, umetnice i kolektive koji su se bavili nekim od tema koje nas zanimaju i imaju iskustvo života i rada u EU. Nismo se zaustavili samo na vizuelnim umetnicima, tako da imamo i radove ljudi koji se bave pisanjem ali i doprinose aktivističkih grupa. Tako da na izložbi učestvuje dvadeset troje izlagača, pojedinaca i kolektiva. Dolaze sa različitih strana sveta, iz Severne i Latinske Amerike, preko Turske, Palestine, Jordana do prostora bivše Jugoslavije.”

Kakve su bile reakcije umetnika na koncept izložbe?

“Reakcije su bile dobre. Većina se odlučila za novu produkciju radova iako mi to nismo nužno tražili od učesnika i učesnica. Bilo nam je važno da neki ljudi izlože radove koji već postoje i koji se odlično uklapaju u koncept izložbe. Ovo je naravno podrazumevalo prilagođavanje formatu zastava, tako da su neki radovi koji su ranije producirani dobili nove forme.”

Ko se odlučio da bude izložba zastava, i zašto?

“Pozvani smo da kuriramo izložbu zastava, to je već određen format od strane galerije “Bel Art” koja ima tradiciju izlaganja umetničkih dela na zastavama u javnom prostoru, tako da je pitanje “zašto zastave” za njih. Nama je bilo zanimljivo da vidimo kako će radovi funkcionisati u jednom formatu koji je već zadat svim učesnicima i učesnicama da na njemu izvedu radove. Naravno, to ima i svoji prednosti i mana. Većina ovih radova je kompleksno i zahteva da se publika upozna sa konceptom, zbog toga smo postavili QR kodove na jarbole, koji vode na izjave umetnika. S druge strane, drago nam je da su radovi na Subinom platou koji je prometan i posećen, tako da i slučajni prolaznici mogu, na primer, da pročitaju pesmu dok šetaju i tako otkriju deo izložbe.

Kao što smo već pomenuli, naš utisak je da izložba podstiče više nivoa komunikacije. Ali tako je i sa postavkama koje su i u tradicionalnijim formatima i prostorima. Prosto, deo publike letimično pogleda radove, deo se zainteresuje, pročita izjave umetnika, kustoski tekst, provede više vremena. Kako ne živimo u Novom Sadu, nismo sasvim upućeni u impresije posetilaca, mada vidimo na mrežama da izložba ima svoj život, da je ljudima postavka zanimljiva”, zaključili su Mirjana i Miloš.

Izložba zastava „Zamišljene granice” biće postavljena do 21. septembra na Subinom platou u Limanskom parku (Novi Sad) u javnom prostoru na četrdesetdevet jarbola. Organizator izložbe je galerija “Bel Art” uz podršku Fondacije „Novi Sad – Evropska prestonica kulture” i Sekretarijata za kulturu Grada Novog Sada.

 

Fotografije: Studio Six

 

Prijava na newsletter

Pročitajte još: